banner

O Bogu, Demonima i Nejevrejskom Porijeklu Satane


o9a


Pravilno shvaćen, Okultizam je proces unutrašnje i spoljne alhemijske Promjene. Zapravo, to je ezoterno sredstvo (Put, metod) promjene, razvoja, za nas kao individue i za nastale naseobine individua kao što su zajednice i sve ono što se često označava kao „društvo“.

Stotinama godina, percepcija Okultizma na Zapadu, jednako egzoterna i ezoterna, a pogotovo percepcija demonologije i dijabolizma bila je upravo ona koju su nam pružili Zapadni Okultisti koji su prihvatali Jevrejsku Kabalu ili bili pod njenim uticajem, kao i teologije i ontologije Nazarećana.

Uzmimo za primjer ime, istoriju i porijeklo bića poznatog kao Satana. Ovo biće se najčešće smatra – vulgarno i netačno – „palim anđelom“ od nekog monoteističkog Boga o kom se piše u Starom Zavjetu Jevreja, koji može, budući svemoćan, kontrolisati Satanu, i koji je, kroz čudo inkarnacije, darovao ljudskim bićima sredstva da izbjegnu Sataninu kontrolu i uticaj kroz npr. molitve, određene rituale, određene sigile i simbole ili čak kroz izgovaranje određenih riječi.

Upravo iz ovakvog vjerovanja i stava nastali su srednjevjekovni i kasniji Grimoari koji, kako je tvrđeno, otkrivaju tajne kako čarobnjak može prizvati, koristiti (ili čak kontrolisati) i komunicirati sa različitim demonskim entitetima, ali isto tako napraviti i svojevrstan pakt sa Đavolom, Satanom.

Stoga, priziv demonskih entiteta mogao je biti postignut ako je pojedinac znao tačne znake i simbole, kao i ime odgovarajućeg entiteta, isto kao što bi mogao – i trebao – biti zaštićen od njih ako je stajao u svojevrsnom „krugu zaštite“, imao prave talismane i izgovarao tačne „zapovijesti“.

Potkrepljujući raison d’etre1 ovdje su dvije stvari. Prvo, oholo vjerovanje da neko slabašno, smrtno ljudsko biće na nekoj beznačajnoj planeti u nekoj beznačajnoj Galaksiji u Kosmosu sačinjenom od biliona Galaksija može – bez intervencije Boga ili nekog moćnog božanstva – kontrolisati neljudske entitete kao što su demoni ako poznaje „tajne“ kako to da uradi; i drugo, da pojedinac, naposletku ima Boga na kog se može osloniti ili u najmanju ruku neki „dobri (koji ne škodi ljudima) entitet“ ili božanstvo koje je bilo/jeste moćnije od onog „lošeg“ koje se priziva. Ovaj drugi razlog se posebno odnosi na navodne paktove sa Đavolom koji je, kako se vjerovalo, želio „besmrtnu dušu“ osobe, ali koja je (sasvim prikladno) u krajnjem bila u vlasništvu Boga Nazarećana, tako da je „grešnik“ mogao da se ne pridržava pakta sa Đavolom ako se u momentu smrti pokaje, kao u Legendi o Teofilu2 ili onoj kasnijoj o Faustu3.

Nadalje, iz vjerovanja u kontrolu, bez pomoći Boga,  iz vjerovanja da postoje „tajne kontrole tamo negdje“ nastaje predstava da postoji i dar takvih tajni, ako ne od Boga ili nekog božanstva, ono iz neke tajne knjige, te od nekog učitelja, Majstora, ili naprednog Adepta i slično.  Zapravo, sve što je pojedincu zaista potrebno – bez pomoći Boga i njegovih podanika (uključujući Đavola) – jesu takve tajne u savezu sa nečijim vjerovanjem u sopstvene mogućnosti; odnosno vjerovanjem da je „poseban“ ili nekako „izabran“, ili pak da je pojedinac – neki slabašni smrtnik, u izolaciji, imao neku vrstu kosmičke Sudbine.

Bilo kako bilo, ovo oholo vjerovanje u ezoternu moć i sposobnost slabašnih ljudi i ta unutrašnja sigurnost da se u svakom slučaju mogu po potrebi osloniti na Boga (neko božanstvo), neko tajno znanje/nekog učitelja, Majstora ili proroka, dovelo je do ozbiljnih problema za savremene Okultiste.


Magijanska4 priroda Savremenog Okultizma

Suština Magijanskog Okultizma leži u tri stvari: (1) sigurnost u svoju posebnost ili izabranost; (2) vjerovanje – proizašlo iz urbanog načina života – u ezoternu moć slabašnih ljudi (posebno njihovih sopstvenih sposobnosti); i (3) sigurnosti (svjesne ili kakve druge) da se slabašan čovjek, čak iako postoji spoljna Mračna Moć, uvijek može osloniti na Boga ili kakvo božanstvo, ili pak da postoje neke tajne ili neka učenja tamo negdje koja im (slabašnim ljudima) mogu dati kontrolu i moć nad tom Mračnom Moći.

Neki moderni Okultisti su (1) i (2) doveli do ekstrema i potom izabrali da pokušaju da se oslobode Đavola/Mračne Moći/Mračnih Sila/Satane – a isto tako često i Boga – i umjesto toga obogotvore sebe, vjerujući u takve stvari poput: „Stvarnost je ono što ja načinim, ili što su drugi napravili, ili kako je doživljavaju“. Oni su dalje nastavili da vrše razne navodno magijske ili Okultne radnje (sopstvene ili date od nekih drugih) i / ili neke ezoterne prakse sklepane od svjetskih religija i folklora, u pokušaju da dostignu i razviju svoje unutrašnje božanstvo, svoje Više Sopstvo, ili pak da pokušaju i kontrolišu i prosvete sopstvene umove ili neki drugi sličan gaf.

Ovi Zapadni, pretežno urbani, Okultisti su stoga pokušali, masirajući svoj ego, da uklone sinisternu moć numena – unutrašnju i spoljnu Tamu koja postoji – iz sebe samih, Kosmosa i svog svijeta kako bi obezbijedili da ih njihov urbani način života, kao što to najčešće i čini, održi razumno dobro nahranjene, zaklonjene od elemenata, dobro zabavljene i u priličnoj udobnosti, udaljene od teškog učenja koje proizilazi iz lične patnje (iz pathei-mathosa5)  tako da su oni prilično bezbjedni u svojoj obmani i gotovo uvijek zadovoljni njome.

Stoga se oni, u relativnoj udobnosti svog urbanog života, koncentrišu na „profinjenje sebe samih“ sa ciljem da „pokažu“ svoju „jedinstvenu ličnost“, i sve više i više tzv. individualizma svijetu u cjelosti.

Ukratko, njihov je Okultizam profan, bezvrijedan baš kao što i oni ostaju ne samo neposvećeni već i dobri primjerci Homo Hubrisa6.

Drugi moderni Okultisti, poput Akvina iz čuvenog Hrama Seta (Temple Of Set) pokušali su da daju alternativni pogled na Đavola / Mračnu Moć / Satanu tvrdeći npr. da je On, Princ Tame, uistinu mnogo starije božanstvo, Egipćanima znano kao Set.

Ali ovaj vid alternativne teorije o porijeklu Mračnog  prirodno je doveo, i dovodi, do problema u vezi ontologije, odnosno do problema o pitanju porijekla i prirode takvog božanstva. Da li npr. božanstvo zaista postoji? Ako postoji, gdje?! Kako je stvoreno i da li ga ljudsko biće može kontrolisati ili pak pobjeći od moći ovog bića?! Šta je sa Bogom?

Naravno, oni koji su govorili o takvim korijenima imali su uredne, ali i glupe, nelogične, hibridne odgovore.  Kao na primjer – da božanstvo možda (ili zaista) postoji ali je isto tako i produžetak naše svijesti,  opažanja, našeg „Višeg Sopstva“ (ili neke slične stvari), i da mi na kraju možemo izbjeći zamkama i moći ovog bića jer imamo prave talismane, prave rituale, tačne „riječi moći“, i pošto je svakako dio nas samih možemo naučiti da ga kontrolišemo i da, najzad, Princ Tame aka Set ili kakvo god da je pravo ime – nije zaista zao, već pogrešno shvaćen.

Stoga kako je i rečeno u tekstu ONA, LHP i Hram Seta:

Princ Tame, za ToS i Setijance se stoga pojavljuje prije kao benigna i nekako pogrešno shvaćena figura – On koji daruje dar Xephera7, pod pretpostavkom da zakoni nisu prekršeni, da ToS to odobrava i pod pretpostavkom da se pojedinac čvrsto drži svetosti sveg Života.

Posebno primijetite da Set daje dar Xephera.

Ipak, sve ovo nije samo sofistika zaluđenih sa svojim oholim, egotističnim vjerovanjem u kosmičku Moć slabašnih ljudi, već isto tako i judeo-nazarećanski način razmišljanja, koji je kao takav dominirao, percepcija zasnovana na kauzalnim apstrakcijama naročito onoj o grupi ili individui koja je „izabrana“ ili favorizovana  iznad ostalih od strane nekog božanstva ili neke nadlične moći.

Nadalje, prema ovoj apstrakciji, tako izabrana neka grupa ili pojedinac može biti darovana „otkrovenjem (ili posebnim tajnim znanjem)“ kao što su npr. Stari i Novi Zavjet bili otkrovenje od Boga, ili kao što je Akvino darovan od Seta „Knjigom nastupanja Noći“ (The Book of Coming Forth The Night) ili kao što je Alister Krouli bio darovan od strane Aivaza (i naposletku nekog Egipatskog božanstva) Knjigom Zakona (Book Of The Law) te su im upravo ovi darovi navodno  dali pravo da se proglase „naprednim okultistima“ (kao Magi Novog Eona) dodijelivši sebi neku titulu za sopstvene potrebe, prenesu „mudrost“ koju su primili na druge i njima dodijele titule.

Upravo ovaj vid percepcije održao je, i još uvijek održava judeo nazarećanski etos, koji se pretvorio u Magijanski etos koji nas sada razara i koji to čini već preko sto godina i koji je potpuno izopačio Zapadnu Okultnu Tradiciju.

Nasuprot oba ova tipa modernih Okultista – zaluđenih samoobožitelja i onih darovanih otkrovenjima ili onih koji puze pred stopalima učitelja – istinska Zapadna Okultna tradicija je zasnovana na unutrašnjoj alhemiji pathei mathosa; odnosno na praktičnom iskustvu (svjetlosti i tame) i ličnom, često otužnom i teškom učenju koje jedino nastaje iz takvog direktnog i ličnog iskustva, nakon dugog perioda kauzalnog Vremena.

Prava Zapadna Okultna tradicija  stoga gaji kritičku iskrenost prema sebi i introspekciju, koja – uz razvoj latentnih sposobnosti – proizvodi zdravu i uravnoteženu psihu. Nasuprot tome, Judeo-Nazarećanski etos, i Magijanski etos, su gajili i još uvijek gaje samozadovoljstvo zato što su odabrani /spaseni / oslobođeni i zabludu koja nastaje usled jasnog nedostatka kritičke iskrenosti prema sebi, pa se obje kombinuju da stvore neuravnoteženu, ili pokojnu (mrtvu) psihu: te znake profanih.


Bog i nejevrejsko porijeklo Satane

U Zapadnoj ezoternoj tradiciji Hebdomadrije8, Bog – vrhovni stvoritelj -  konvencionalnih religija poput Judaizma, Nazarećana i Islama ne postoji i nikad nije ni postojao i takva se figura smatra ljudskom kauzalnom apstrakcijom, konstruktom koga su načinili ljudi, mitom, koga su ljudska bića, a samim tim i neke religije, teologije i filosofije, nepravilno postavili iznad realnosti Kosmosa u uzaludnom pokušaju da ga razumiju, kao i sebe same.

U Zapadnoj ezoternoj tradiciji Hebdomadrije Satana se smatra egzoternim „imenom“ određenog akauzalnog bića, odnosno živog entiteta koji obitava u akauzalnom kontinuumu. Ovaj entitet ima sposobnost da se pojavi odn. manifestuje u našem kauzalnom, pojavnom svijetu kao i sposobnost, budući da može mijenjati oblik – da preuzme različite kauzalne forme.

Nadalje, u Zapadnoj ezoternoj tradiciji Hebdomadrije, Satanizam se definiše kao prihvatanje, ili vjerovanje u postojanje nadličnog bića nazvanog Satana, kao i prihvatanje i vjerovanje da ovo biće ima sposobnost kontrole ili nekog uticaja nad ljudskim bićima, individualno ili drugačije, pri čemu je ta kontrola često ili pretežno ili pak potpuno iznad moći individue da je kontroliše bilo kojim sredstvima.

Stoga, ONA (Red Devet Uglova) – koja propagira ovu tradiciju Hebdomadrije i na njoj se zasniva – ima koncept Satane koji je drugačiji i nezavistan od Judaizma i Nazarećana, kao bića koje egzoterno označavamo kao Satana koje nije zavisno niti je u bilo kakvoj vezi sa mitskim Bogom ovih religija i čije egzoterno ime ne prostiče iz Biblije Jevreja, kao što mnogi profani i Magijanski Okultisti pretpostavljaju.

Prema svjetovnjacima i Magijanskim Okultistima, Satana, kao riječ, vodi porijeklo od stare (u korijenu feničanske) riječi koja je postala starogrčka aitia – „optužba“ – qv. Eshil9: aitiau ekho. Upravo je ova starogrčka forma kasnije korumpirana u hebrejsku „Satana“ kao i Šejtan iz Islama. Nadalje, u Grčkoj klasičnog perioda riječi aitia i diabole su korišćene da označe istu stvar.

Riječ dijabolično potiče od grčke riječi diaballo  što bi značilo „proći pored“ ili „iznad“, od korijena dia – kroz i kao kauzalni akuzativ „uz pomoć“. Kasnije diaballo dobija i moralno značenje, npr. „usprotiviti se“ (Aristotel) iako je ponekad korišćeno (kao diabolos) kada se na umu ima „loš“ ili „lažan“ smisao, kao npr. lažna optužba.

Takođe treba dodati da postoje dobri dokazi da su pisci Starog Zavjeta bili inspirisani ili su usvojili starije priče, mitove i legende o Persijskom božanstvu koje je nazivano Ahriman i koji bi se stoga mogao smatrati arhetipom bibilijskog Satane kao i Iblisa iz Kurana. Slično tome, postoje dokazi da je i Bog – Jehova – iz Starog Zavjeta zasnovan na mitovima i legendama o Persijskom božanstvu poznatom kao Ahura Mazda.

U djelovima Starog Zavjeta koji se smatraju najstarijim – najvjerovatnije napisanih između 230 i 70 g.p.n.e. (i dugo nakon perioda Grka poput Eshila) – Satana je prikazan prosto kao lukavi suparnik ili protivnik, kao i ljudsko biće koje se protivi svakom od tzv. „od Boga izabranih naroda“ ponekad zvanog a satan.

Stoga, nekako je čast biti nazvan satanistom – neko ko se protivi mitovima i etosu ovih navodno „izabranih od Boga“ i koji zaista, kao prirodni satanista, prezire paranoične priče o progonu koje se mogu naći u Starom Zavjetu i svuda, i prezire svaki pomen ne samo nekog svemoćnog bića – stvoritelja već isto tako i njegov izbor neke grupe ljudi kao njegovog/svog „izabranog naroda“.

Zaista, mi prirodni Satanisti – mi protivnici takvih priča i predstava o progonu – smatramo takve predstave o „izabranosti“ simptomom u najboljem slučaju duševne (psihičke) neravnoteže, a u najgorem nezdrave, ako ne i mrtve, duše (psihe). Slično tome, mi prirodni satanisti smatramo takve priče o progonu sredstvom kom takva neuravnotežena duša (psiha) pribjegava da u sopstvenim umovima pobjegne od posljedica svojih djela, i koji navodni ili čak stvarni progon koriste da bi se njihove žrtve osjećale krivima (kako bi se i oni sami osjećali bolje). Stoga, oni prebacuju krivicu sa sebe na druge i svaki pokušaj od strane drugih da racionalno ukažu na njihovu krivicu za takva pogrešna djela koja su počinili dočekuju sa drekom i plačom o „progonu“ i / ili optužbama optužioca da je satana, ili od skora nekim ekvivalentom satani, poput Naciste, „govornika mržnje“ ili „antisemite“.


Zapadna Ezoterna Tradicija Hebdomadrije

Ova Zapadna tradicija Hebdomadrije – osnovana na Sedmostrukoj Sinisternoj Stazi – prihvata, sine qua non10, da Mračne Sile postoje, izvan nas kao slabašnih ljudskih bića,  da su ove Mračne Sile izvan ne samo naših smrtnih sredstava kontrole već da ne mogu biti kontrolisane ni od strane nekog svemoćnog bića – tvorca zvanog Bog, zato što takvo biće ne postoji niti je ikada postojalo u Kosmosu.

Stoga, ove Mračne Sile nisu samo dio naše psihe, naše svijesti, isto kao što ni Realnost nije stvar naše lične percepcije. Stoga postoje vrste živih bića koje posjeduju i koje mogu uprisutniti11 Mračne Sile, ili koja jesu ili mogu biti takve Mračne Sile ili njihovi aspekti. Jedno od takvih bića jeste akauzalni entitet kojeg smo nazvali Satana, Princ Tame, Gospodar Zla imajući pritom na umu da taj Princ Tame nije isprva privukao našu pažnju niti je prvobitno imenovan u nekim pričama u nekoj Jevrejskoj knjizi Legendi.

Mračne Sile su štaviše prirodni – i trenutno neophodni – dio Kosmosa. One su jedan od načina na koji Kosmos funkcioniše, ili bolje rečeno one izražavaju aspekte Kosmosa, one mijenjajuće, evoluirajuće, žive. Krucijalno, aspekti ovih Mračnih Sila su inherentni u nama, našem biću, u skladu sa našom ljudskom prirodom kao kauzalnih živih bića, kao neksiona u matriksu kauzalno-akauzalnih kontinuuma. Zapravo, Mračne Sile, ili njihovi aspekti, predstavljaju sam Život i šta nas animira kao ljudska bića i čini nas živima, i takođe nešto što nam može pomoći da promijenimo, razvijemo, kako sebe same tako i one naseobine ljudskih bića koje su nastale, poput zajednica, a koji se najčešće označavaju kao „društvo“.

Sedmostruka Sinisterna Staza se smatra sredstvom kojim mi možemo pristupiti, uprisutniti  takve Mračne Sile – kako unutar naše psihe (i neksiona koji jesmo) tako i u akauzalnom kontinuumu. Pristupiti, uprisutniti – iskusiti, naučiti od njih što nam omogućava da  promijenimo, razvijemo, evoluiramo našu dušu (psihu), nas same i ovaj svijet koji je, trenutno, još uvjek naš dom.

Imajući u vidu prirodu ovih Mračnih Sila ovo može biti, i najčešće jeste, teško, iskušavajuće i vrlo opasno. Ali da se tako pristupi, da se uprisutne takve sile upravo tom Stazom je neophodno, s obzirom da ova Staza ne samo da uravnotežava i razvija našu psihu kao individua, već isto tako i Dušu (psihu) koja je Život sam, manifestvovanu u živom i promjenljivom Kosmosu.


Anton Long
AoB
Red Devet Uglova
122 Godina Fayenova

baphomet



1Francuski izraz koji označava razlog postojanja nečega

2Sv. Teofil od Adane, sveštenik sa početka VI vijeka za koga se smatra da  je sklopio Pakt sa Đavolom kako bi napredovao u crkvenoj hijerarhiji

3Protagonist klasične njemačke legende po kojoj prodaje dušu Đavolu. Poznatiji kao lik iz istoimenog Geteovog djela

4Prema ONA, izraz kojim se označava hibridni etos Jevreja i Zapadnih hubrijata (klasa individualaca pod uticajem takvog etosa a koji zauzimaju pozicije moći na Zapadu) – prim.prev.

5grčki πάθει μάθος – izraz kojim se označava mudrost stečena kroz patnju ili da je lično iskustvo korijen istinske mudrosti

6Prema ONA rječniku, vrsta profane i nove podvrste roda Homo koja je evoluirala iz industrijske revolucije i nametanja kapitalizma i demokratije, koja se odlikuje arogancijom, nedostatkom manira i nedostatkom poštovanja za sve osim za snagu/moć i/ili sopstveno zadovoljstvo – prim.prev.

7Xeper (u izgovoru Khefer) je egipatski glagol koji označava „Došao sam u Postojanje“. Po ToS-u, Xeper je iskustvo individualne psihe koja postaje svjesna svog postojanja i teži da proširi i evoluira to svoje postojanje kroz akciju, dok je Set, egipatski Bog Tame božanski izvor te Riječi („Xeper: The Eternal Word of Set“ – Don Webb)

8 Hebdomadrija – tradicionalan naziv kojim se opisuje Septenarski Sistem

9Eshil (Αἰσχύλος; Eleuzina, 525. pr. Kr./524. pr. Kr. - Gela, 456. pr. Kr.) bio je veliki starogrčki dramatičar. Smatra se ocem grčke tragedije i jedan je od trojice slavnih tragičara, uz Sofokla i Euripida.

10Sine qua non – od latinskog pravnog izraza „condicio sine qua non“ - uslov bez koga je nešto nemoguće (jedino moguće pod tim uslovom)

11učiniti prisutnim, nekako oživjeti; "Presencing the Dark" je izraz kojim se opisuje manifestacija sinisternih (akauzalnih) energija u kauzalnom kroz kauzalni ili kombinovani kauzalno-akauzalni oblik, ezoterno ili egzoterno. - prim.prev.